Nova misao

S Novom misli sam se prvi put srela prije više godina zahvaljujući knjizi Williama Jamesa „Raznolikosti religioznog iskustva“. James ju naziva “religijom zdravodušja”. To je pozitivan i optimističan način života koji vjeruje da postoji samo jedna Sila u svemiru i da je ta Sila dobra.

Radi se o uvjerenju da je svijet zapravo napravljen od misli ili uma ili duha. Ako je ovo svemir misli, tada promjenom naših misli mi mijenjamo svemir ili barem njegov mali dio. Čovjek je izliječen i izbavljen od svih svojih problema u trenutku kada spozna da je u biti savršen (zdrav, dobar, voljen, itd), a da su problemi samo pogrešna uvjerenja.

Začetnik Nove misli je Phineas Parkhurst Quimby (1802-1866). Nakon što se na čudesan način izliječio od tuberkuloze počeo je istraživati fenomen hipnoze. Na temelju višegodišnjeg istraživanja i zaključaka koje je iz njih izveo razvio je metodu mentalnog iscjeljivanja i otvorio ordinaciju u Portlandu (Main, SAD). Svoj život je posvetio iscjeljivanju bolesnih, a kroz njegovu ordinaciju ih je prošlo preko dvanaest tisuća.

Što je zapravo činio kad je liječio ljude, Quimby opisuje riječima: “Sva bolest, sva nelagoda je rezultat uvjerenja, u biti, laž koju pojedinac vjeruje o sebi ili svom životu. Pronađite koja je njihova laž, recite im istinu i vratili ste im zdravlje. Istina je uvijek lijek.”

Uvidio je da ljudski duh može direktno utjecati na um drugog čovjeka, bez izgovorene i jedne riječi, i da je temelj ove duhovne aktivnosti ono božansko u nama. Također je otkrio i da sam ima vidovnjačke, tj. Intuitivne sposobnosti.

Njegovo najvažnije otkriće je da postoji dio duše koji nije bolestan, koji je jedno s Bogom i na sliku i priliku Božju. Jer Bog nije stvorio čovjeka da bude bolestan. Stvorio ga je za zdravlje i slobodu. Bolest je čovjekova izmišljotina nastala kroz pogrešnu interpretaciju osjeta, kroz sudove temeljene na pojavnosti, simptomima, efektima, izvanjskome. Zdravlje nam pripada po rođenju, zato je i „tajno mjesto“ duše onaj dio nas koji se nikada ne može razboljeti. Taj dio nas se može aktivirati. Možemo ga postati svjesni i početi živjeti po njemu. Možemo zbaciti svoje okove. Možemo naučiti živjeti onako kako je to Bog za nas isplanirao.

Quimbyjev „tihi tretman“ sastojao se od procesa unutrašnje spoznaje koja treba probuditi unutrašnji duh. On bi sjedio u tišini pokraj pacijenta. Nakon toga bi pacijentu objasnio što su njegovi problemi, a zatim bi mu kroz jednostavan razgovor pojasnio uzroke tih problema i time promijenio pacijentovo mišljenje, oslobodio ga njegove zablude i postavio istinu na njeno mjesto. A istina je lijek.

Quimby je uvijek poricao da je koristio bilo kakve hipnotizerske ili medijumske sposobnosti. Uvijek je bio u normalnom stanju svijesti kad je radio s pacijentima. Nikada nije zapadao ni u kakav trans i nije vjerovao u spiritizam. Tvrdio je da se njegova moć samo u njegovoj mudrosti i razumijevanju pacijentovog slučaja te sposobnosti da objasni zabludu i uspostavi istinu, ili zdravlje, na njeno mjesto.

„Moja teorija temelji se na činjenici da je um materija… Svo ljudsko znanje temelji se na mišljenjima. Ja to zovem svijetom duhovne materije. Ona obuhvaća sve što dolazi kroz tzv. osjetila. Čovjekova sreća i nesreća su u njegovom uvjerenju; ali mudrost znanosti je od Boga, ne od čovjeka. Razdvojiti ta dva kraljevstva je ono što ja pokušavam učiniti: i ako u tome uspijem postići ću ono što nikad prije nije bilo učinjeno.“

Brojni Quimbyjevi učenici i pacijenti nastavili su njegovo djelo, a neki su mu dodali svoja vlastita viđenja i tako stvorili nove pravce.

Najzanimljivija su, ipak, svjedočanstva ljudi koji su ozdravili primjenjujući metode Nove misli.

Phineas Parkhurst Quimby Resource Center
New Thought Library you can read online