Igrom slučaja sam prije godinu dana u kratkom roku naišla na nekoliko iscjeliteljskih metoda koje su dovoljno jednostavne da ih čovjek može na sebi primijeniti i sve sam ih, naravno, isprobala. Cilj mi je bio da otkrijem koja je metoda najučinkovitija i na njoj onda nastavim raditi. Međutim, rezultat je bio drugačiji od očekivanog.

Prvo malo o metodama. Većina njih proizašla je iz EFT-a (iako je bilo i drugih, ali o njima ćemo neki drugi put). Na sreću je Gary Craig, osnivač EFT-a, čovjek širokih pogleda, tako da ne samo odobrava, već i potiče ljude da njegovu metodu nadograđuju, mijenjaju i poboljšavaju. Oni onda svoja zapažanja objavljuju na njegovoj stranici i newsletteru. Na taj način nastali su Zensight, Emotrance, BSFF, NAEM, SET i sl. Ukratko ću ih opisati, a detaljnije upute o njima možete naći na njihovim web-stranicama.

Zensight tehniku energetskog iscjeljivanja uobličila je psihoterapeutkinja specijalizirana za traume Carol Ann Rowland. Ona kombinira BSFF (Be Set Free Fast), EFT, EMDR (Eye Movement Desensitization & Reprocessing) i NLP (Neuro Linguistic Programming). Naglasak je na vizualizaciji s “iscjeljujućim tvrdnjama”, a fokus je na namjeri. Time Zensight aktivira energetski sustav i obe polutke mozga. Tretman započinje odabirom iscjeljujujćeg simbola – to može biti riječ, slika, boja ili bilo što drugo što nema negativnu konotaciju. Zatim se fokusira na problem i svaku sliku/asociijaciju koja se pojavi s njim u vezi. Istovremeno se ta slika problema povezuje s iscjeljujućim simbolom. Uglavnom se nakon toga dogodi da se slika problema spontano promijeni na način koji označava iscjeljenje. Rezultati su u većini slučajeva trajni, a ako nisu postupak se može ponoviti. Ljepota ovog procesa je u tome što nije potrebno nikakvo razumijevanje slika/simbola/asocijacija. Najočitija razlika između EFT-a i Zensighta je u tome što u Zensightu nema kucanja po energetskim točkama, nego se umjesto toga koristi iscjeljujući simbol. Druga razlika je u tome što EFT upućuje korisnika na fokusiranje na vrlo specifične aspekte njihovih problema, dok Zensight pristupa na najopćenitijoj razini. Time je izbjegnuta potreba da se identificiraju skriveni aspekti.

Dr Silvia Hartmann začetnica je tehnike EmoTrance. Sve je počelo kad se 2002. god. upitala koja je svrha emocija? Odgovor je bio vrlo jednostavan – sve je to stvar energije. Kao npr. kad vam netko kaže nešto ružno, osjetite kao da vas je udario u želudac. Udarac nije stvaran, ali bol jest. Ono što boli je energetsko tijelo. Energije moraju teći, a ako im se to ne dozvoli ostaju zarobljene u tijelu i na tim mjestima nastaje bol. Smisao emocije je da nam ukaže na mjesto gdje se nalazi blokada u energetskom tijelu, jednako kao što nam fizička bol ukazuje na mjesto blokade u fizičkom tijelu. Ta blokada je samo jedan oblik energije koja je ostala zablokirana. Mi ju možemo pokrenuti svojom voljom, svojom namjerom. Položimo ruke na mjesto koje nas boli (ili, ako je to nemoguće, zamislimo da smo ih tamo položili). Upitamo se: “Kamo bi ta energija željela otići?”. Često ljudi odmah znaju je li odgovor: gore, dolje, lijevo, desno i sl. Tada jednostavno dozvolimo energiji da izađe tim putem. Riječima S. Hartman: “Bez drame ili grčkih tragedija o oprostu, o ‘dobrim razlozima’ zašto bi bilo bolje za vas da vas nastavi boliti kako bi mogli naučiti nešto ili bilo kakve druge besmislice. Samo jednostavno, lijepo, potpuno logično iscjeljenje i popravak sustava koji je to zatražio.” Za razliku od EFT-a koji se temelji na riječima, EmoTrance se temelji na osjetu. U EmoTranceu se problem ne mora imenovati, već se samo treba osjetiti. Kod EmoTrancea nema nikakvih rituala niti objašnjavanja, neupućenome se čini kao da se ne događa ništa osim razgovora. Stoga se on može koristiti zajedno s Reikijem, masažom ili bilo kojom drugom vrstom terapije. EmoTrance radi direktno na energetskom/fizičkom tijelu, a ne u glavi s mislima, metaforama i drugim logičnim akrobacijama. EmoTrance nas također može naučiti kako “upiti energiju od stvari” umjesto da ih pokušamo posjedovati – npr. energiju biljaka, životinja, sunca, hrane i sl.

BSFF (Be Set Free Fast = Budi brzo oslobođen) temelji se na sličnim principima kao i prethodne tehnike: uzrok problema je u negativnim mislima i uvjerenjima koja su programirana u podsvijesti. Dr Larry Nims, osnivač BSFF-a, tvrdi da za uspješan tretman nije potrebno svjesno identificirati problem. Svaki problem se može riješiti odjednom jednostavnom procedurom. Odaberete riječ ili frazu koja nema snažni emocionalni naboj (npr. mir, radost, sloboda, sretan sam, budi slobodan i sl.). Svojoj podsvijesti date uputu da tu riječ/frazu koristi kao sredstvo iscjeljivanja svaki put kad joj to naredite tako što ćete pročitati set instrukcija (prilično su opširne, ali to trebate učiniti samo jednom). Daljnji postupak je jednostavan: 1. uočite problem, 2. izrecite problem, a zatim i iscjeliteljsku riječ/frazu, 3. tretirajte druge probleme koje želite, 4. tretirajte svoju ljutnju prema drugim ljudima, 5. tretirajte svoju ljutnju prema sebi.

SET (Simple Energy Techniques = Jednostavne energetske tehnike) su osmislili Steve Wells i dr David Lake. To je tehnika najsličinija EFT-u. Za razliku od njega, SET koristi neprestano kucanje po energetskim točkama, a ne koristi početnu frazu (setup). SET je razvio dr David Lake koji je u svojoj praksi koristio EFT. Primijetio je da se bolji rezultati postižu u tretmanu onih pacijenata gdje se koristilo više EFT kucanja. Upitao se: “Zašto prestajati? Zašto ne kucati čitavo vrijeme tretmana?”. Dr Lake je osmislio koncept kucanja, tj. pritiskanja, palcem akupresurnih točaka na prstima iste ruke. Ohrabrivao je klijente da pritišću te točke za čitavo vrijeme trajanja tretmana kao i između tretmana kad god im je to odgovaralo. Posebno su bili zadovoljni kad su otkrili da takvo neprestano pritiskanje točaka dovodi do uklanjanja i onih problema na kojima se nije posebno radilo: za vrijeme jedne njihove radionice u Broomeu 2004. god. jedna od sudionica je otkrila da je njena cjeloživotna fobija od zmija nestala nakon 3 dana, iako se na toj radionici uopće nisu bavili fobijom od zmija. Hipoteza Wellsa i Lakea je da je ključan faktor u postizanju rezultata količina stimulacije meridijana.

Sve ove metode sam, rekoh, isprobala i došla do zanimljivog otkrića. Usprkos mom očekivanju da će se neke od njih pokazati učinkovitijim od drugih, otkrila sam da su SVE jednako učinkovite u određenim uvjetima, kao i to da su SVE jednako neučinkovite u drugim uvjetima. Točnije, dobre rezultate sam dobila onda kada sam bila potpuno usmjerena na ono što radim (bez ikakvih drugih primisli u glavi), a rezultat je bio loš onda kad sam sve obavljala s “pola duše”, kad mi je pažnja bila nekako podijeljena, tj. kad su mi stalno na um padale druge misli koje nisu imale veze s onim što radim. Ukratko, moj zaključak je da nije toliko važno koju metodu čovjek koristi, nego kakav pri tome ima STAV. Kad nam je nešto jako važno, kad imamo neki gorući problem, onda iz našeg uma nestanu sve druge misli i koncentrirani smo samo na to. To bi moglo objasniti zašto ljudi prije postižu rezultate kad imaju teži problem, nego lakši. Slično onoj poslovici: “Zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu”.

Zensight http://www.zensightprocess.com
EmoTrance http://www.emotrance.com/
BSFF http://www.besetfreefast.com/
SET http://www.eftdownunder.com

Tehnika emocionalne slobode (Emotional Freedom Technique = EFT) nastala je na neobičan način. 1980-ih godina američki psiholog dr Roger Callahan proučavao tradicionalnu kinesku medicinu, akupunkturu i akupresuru, kao i primijenjenu kineziologiju. Oko dvije godine je radio s “Mary”, pacijenticom koja je patila od tako teškog oblika fobije od vode da nije mogla niti prići blizu bazenu koji se nalazio u prizemlju zgrade njegove ordinacije, a svaki doticaj s vodom izazivao je osjećaj krajnje panike. Iako je na njoj isprobao mnoge tehnike ublažavanja straha, napredak je bio minimalan.

Jednoga dana Mary se žalila na bolove u želucu. Dr Callahan joj je pokazao točku koja se nalazi ispod oka i koja je, prema tradicionalnoj kineskoj medicini, povezana s meridijanom želuca. Zamolio ju da lagano kuca prstima po toj točki. Iznenada je Mary skočila: “Nestao je!”. Dr Callahan je pomislio da je nestao osjećaj boli u želucu pa je iznenađeno promatrao kako Mary trči prema njegovom bazenu i počinje pljuskati lice vodom. Potrčao je za njom, a ona mu je uzvratila: “Ne brinite doktore, znam da ne znam plivati”. Njen strah od vode je nestao i nikada se više nije vratio.

Callahan je nastavio istraživati mogućnosti sistematskog kucanja na akupunkturne točke i istovremenog ponavljanja ključnih fraza te na taj način uspio tretirati mnoge fobije. Za svaki emocionalni problem koristio je drugi slijed točaka koje je zvao “algoritam”. Metodu je nazvao “Callahanove tehnike” (The Callahan Techniques), danas poznatu pod nazivom “Terapija misaonog polja” (Thought Field Therapy = TFT), i njome tokom godina postigao zavidne rezultate u svom kliničkom radu.

Iako učinkovita, metoda je imala i neke mane. Npr. samo je stručnjak mogao odrediti koje točke je potrebno stimulirati, a nije bilo jasno je li takva preciznost uopće potrebna. Gary Craig, inžinjer i osobni trener sa Stanforda, upitao se što bi se dogodilo kad bi osoba svaki put kucala na svih 12 završnih točaka meridijana. To bi proceduru učinilo jednostavnijom, a mogao bi ju lako primijeniti svaki čovjek kod kuće. I tako se rodila metoda EFT. Na svojoj web-stranici www.emofree.com Gary Craig nudi besplatan priručnik u kome detaljno objašnjava EFT metodu. Na istoj web-stranici se mogu pročitati i stotine svjedočanstava običnih ljudi koji su je primijenili na sebi, kao i terapeuta koji ju koriste u svojoj praksi. Kasnije se ispostavilo da EFT pomaže ne samo za emocionalne, već i za fizičke probleme, ovisnosti, probleme u međuljudskim odnosima i sl.

Za one koji je ne znaju engleski, postoji blog i na hrvatskom jeziku koji se bavi temom EFT-a.

Na YouTube-u možete pogledate kratke video isječke radionica Garya Craiga (snimke su ponešto skraćene tako da se cijeli postupak ne vidi jer bi to predugo trajalo). Ovdje sam uvrstila nekoliko njih. Na prvom se vidi kako je EFT-om jednu ženu oslobodio straha od miševa i štakora. Na drugom je drugoj ženi pomogao smanjiti bol u ramenu, a na trećem Craig Brocke ukratko pokazuje proceduru rada EFT-a.

http://www.youtube.com/watch?v=F2YMS1Z10SA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=UKuRq7euTPw&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=aQp0kA5a5OI&feature=related

Steven Seagal junak je pravi: zgodan, pametan i produhovljen, stručnjak za oružje i borilačke vještine, ekološki osviješten, borac na strani Dobra koji svaki put uspije spasiti svijet. Njegov film “Osvetnik”, koji se neku večer prikazivao na našoj TV, katastrofalno je dosadan, a ipak se u njemu nađe zrnce mudrosti. Kinez u tom filmu kaže Stevenu: “Um je zrcalo. Svjetlo koje sja. Čisti ga svaki dan. Ne dozvoli da se na njega nahvata prašina”, a ovaj mu odgovara: “Nema zrcala, nema prašine, nema tame. Jedino svjetlo uma”. To je to! Kad iz svijesti nestanu um i njegova nečistoća, nema više potrebe za čišćenjem; ostane samo čista svijest. To je ne-dvojnost (advaita) s kojom su nas upoznali Adi Shankara, Vivekananda, Yogananda. Zagovornici advaite vjeruju da je uzrok svoj patnji Maya (iluzija) koju može poništiti samo znanje o Brahmi (Bogu). Tj. uzrok sve patnje je naše uvjerenje da smo odvojeni od svega (života, Boga, energije, prirode, itd), a spoznaja te zablude nas oslobađa patnje.

Kako takvo buđenje izgleda u praksi dočarao nam je Herman Hesse kroz svog Siddharthu. Siddhartha je, nakon godina zaokupljenosti kako duhovnim tako i materijalnim životom, radio kao splavar prevozeći ljude preko rijeke. Slušao je glasove oko sebe koje je već toliko puta čuo prije toga.
“Pretvorio se posve u osluškivača, posve zadubljen u osluškivanje, posve prazan, sav u upijanju, osjećao je da je slušanje sad naučio do kraja… Već nije mogao razlikovati mnoge glasove, vedre od plačnih, dječje od muževnih, svi su spadali skupa, tuženje, čežnje i smijeh upućenoga, krik bijesa i stenjanje umirućega, svje je bilo jedno, svje je bilo utkano jedno u drugo i posvezano, tisućstruko isprepleteno. I sve zajedno, svi glasovi, svi ciljevi, sve čežnje, sve patnje, sva slast, sve dobro i zlo, sve zajedno bio je svijet. Sve zajedno bilo je tijek zbivanja, bila je glazba života. I kad je Siddhartha pažljivo osluškivao tu rijeku, tu tisućglasnu pjesmu, kad nije čuo ni patnju ni smijeh, kad svoju dušu nije vezivao ni uz koji glas, niti ušao u nj sa svojim ja, već čuo sve, cjelinu, razabrao jedinstvo, tada je postajala velika pjesma od tisuću glasova u jednoj jedinoj riječi koja se zvala om: dovršenje… U tom se satu Siddhartha prestao boriti sa sudbinom, prestao je patiti…
Vrijeme nije zbiljsko… A ako vrijeme nije zbiljsko onda je i raspon koji naizgled postoji između svijeta i vječnosti, između patnje i blaženstva, između zla i dobra, također zabluda. Grešnik, koji sam ja i koji si ti je grešnik, ali opet će jednom biti brahma, doseći jednom nirvanu, bit će Buddha – i gle sad: to ‘jednom’ samo je varka, samo usporedba! Grešnik nije na putu prema budstvu, nije uključen u razvoj, iako naše mišljenje ne zna drugačije predstaviti stvari. Ne, u grešniku je, i to već sada i danas, budući Buddha, njegova budućnost je sva već tu, i u njemu, u tebi, u svakome tko nastaje valja štovati mogućeg, skrivenog Buddhu. Svijet nije, prijatelju Govinda, nesavršen ili na polaganom putu prema savršenstvu: ne, on je u svakom trenutku savršen… U dubokoj meditaciji postoji mogućnost ukinuti vrijeme, sav bivši, trajući i budući život vidjeti istodobno, i tu je sve dobro, sve savršeno, sve je brahman. Zato mi se ono što jest čini dobrim, čini mi se da smrt i život, grijeh i svetost, mudrost i ludost, sve mora tako biti, svemu je potrebno samo moje pristajane, samo moja spremnost, moja ljubeća suglasnost, tako je za mene dobro, može me samo poticati, nikad mi štetiti.”

Yogananda: “Autobiografija jednog yogija“
Herman Hesse “Siddhartha“

Prije nekoliko godina sam, surfajući bespućima interneta, slučajno (ili “slučajno”) naletila na knjigu “Nema vremena za karmu” (No Time for Karma) Paxtona Robeya.

Paxton Robey simpatičan je lik. Još od 60-ih godina 20. st. fasciniraju ga psihički fenomeni. Čitao je, sudjelovao na brojnim radionicama koje su se bavile paranormalnim, razgovarao s mnogim parapsiholozima. Postajao je radostan i oslobodio se frustracije. 1973. god. završio je tečaj “Silva metoda kontrole uma” koji mu je pomogao u razvoju vlastitih parapsiholoških sposobnosti. Postao je vidovit, mogao je gledati i u prošlost i u budućnost, razumio je tajnu vremena, vidio budućnost Zemlje. Njegovim riječima:

“Ipak, još uvijek nešto nije bilo u redu. Iako sam vidio više od onoga što sam mogao shvatiti i osjetio više ljubavi i prihvaćanja nego što sam mogao prihvatiti, još uvijek sam bio samo glasnik. Zatvorenih očiju mogao sam vidjeti, osjetiti, znati “veliku sliku”, a još uvijek sam bio povezan s ovim tijelom (vodiči su me stalno uvjeravali da to nije greška).

Mogao sam dobiti odgovor na pitanja na koja nema odgovora. Mogao sam vidjeti savršenstvo u ovom očito nepravednom životu na Zemlji. Kada bih se vratio u “realnost”, zarađivati za život i komunicirati s ljudima, velika slika bi brzo iščezla. Ne treba puno vremena da se nejasna svemirska misija zamijeni sebičnom i nesigurnom pespektivom, koja sadrži naše nezadovoljene potrebe, svađe, nepravdu.

Potpuno nenajavljeno, nešto zapanjujuće se počelo događati. Moj život je počeo funkcionirati! Počeo je nepogrešivo funkcionirati!

Bio sam zaposlen u velikoj zrakopolovnoj kompaniji kao glavni inženjer, rukovoditelj cijele flote Boinga 707 (a to odaje moje godine, zar ne), odgovoran za eventualno odlaganje polijetanja zrakopolova iz tehničkih razloga. Vrlo kompetitivan i stresan posao. I sada, odjedanput, stres je nestao. Doslovno, u roku od pet mjeseci, nisam radio ništa. Nisam brinuo ni o čemu, sve je funkcioniralo samo od sebe. Flota Boinga 707 je bila na prvom mjestu u cijelom SAD-u. Svakog dana sam odlazio na posao, pio kavicu, puno ćaskao, puno se zabavljao. Ni traga napetosti.

Sve je funkcioniralo sjajno u svim aspektima mog života. Pet mjeseci vladao je sklad u kući, automobil me savršeno služio, zdravlje mi je bilo savršeno. Mir, uživanje, raj gdje god se okrenem.

Ne samo da je moj život bio savršen, hvala lijepa, poboljšavali su se i životi svih onih koji su bili pokraj mene. Na primjer, netko tko je bio prehlađen pričao bi sa mnom nekoliko minuta i prehlada bi iščezla. Moja sekretarica je ovo primijetila i počela mi “privoditi” neke nepoznate ljude. Nisam razumio njene motive dok mi jednog dana nije objasnila da je prije nekoliko tjedana pokraj mog radnog stola sjedila neka žena bolesna od raka. Rak se povukao.

Žena koju sam poznavao sa sastanaka neke duhovne grupe prokomentirala je moje novo stanje mira: “Stalno si smirem, mora biti da neprestano meditiraš”. Bez razmišljanja sam odgovorio: “Ma, uopće ne meditiram. Ja jesam meditacija”. Tako sam se osjećao. Uspio sam. Moja duhovna potraga se završila. Pronašao sam ono što svi žele naći. Bio sam živi dokaz da je moguće biti prosvijetljen dok si u ljudskom tijelu. Nisam imao više što učiti. Studij je bio kompleltiran. Gotovo. Kraj.

Onda je balon eksplodirao.

Snovi su mi uvijek bili značajni i korisni. Imao sam san, upečatljiv i kompliciran. Ukratko, rečeno mi je da stanje u kome se nalazio moj život nisam stvorio ja. To su za mene stvorili “oni”. Kazali su da u svom životu uvijek mogu dostići takvo stanje, bez njihove pomoći. Jedva sam se imao za što uhvatiti. “Idemo na odmor”, rekli su. Rekli su mi da je na meni da naučim kako dostići kontrolu nad svojim životom do trenutka kada ću moći demonstrirati „prirodno univerzalno stanje bića“ (nema napetosti, sve je mir, blagoslov, harmonija, radost) drugim ljudima koji žive u ovoj neprirodnoj Zemljinoj školi u kojoj vlada zabrinutost, sumnja, osjećaj krivnje i bespomoćnosti. Dok sam još uvijek na ovom planetu, moj zadatak nije samo da sam dostignem stanje prosvijetljenosti, već i da njime toliko ovladam kako bih mogao pomoći još nekim drugim ljudima da ga dostignu. U stvari, rekli su mi, na Zemlji ima nekoliko desetina tisuća svemirskih emisara koji će za koju godinu dostići to stanje “sva-napetost-je-nestala”. Kada učimo oslobađati se vlastite napetosti mi učimo cijeli planet da radi to isto. Kad učimo ostvariti unutrašnji mir ili iscijeliti se, mi učimo cijeli planet da radi to isto. Kažu da se ne možemo boriti za mir. To je oksimoron.”

Paxton Robey na Zemlju gleda kao na školu za brzo buđenje. Svaki čovjek na Zemlji je u nekom razredu, u skladu s vlastitom razinom duhovnog razvoja. Pojedine razrede škole, kao i svoja iskustva, Paxton je opisao u knjizi “Nema vremena za karmu” (iz koje je i gornji odlomak), a ponudio ju je besplatno ljudima na čitanje preko interneta, iako ju se može pronaći i u našim knjižarama. Uz “Zemljinu školu” tu su još i poglavlja “Svemirski zakoni”, “Primarna direktiva”, “Plan spasenja”, “Slijedite svoje blaženstvo”, “Karma”, “Iscjeljivanje”, “Međuljudski odnosi” i “Prognoza”.

Eckhart Tolle autor je poznatih knjiga “Moć sadašnjeg trenutka” (prevedena na hrvatski) i “Nova Zemlja” (navodno će biti prevedena tijekom 2008-e).

Oprah Winfrey je s njim napravila online seminar (webinar) koji je trajao 10 tjedana, svaki ponedjeljak, od 03. 03. do 05. 05. 2008, s namjerom buđenja svijesti u što većem dijelu čovječanstva. U razgovor su se uključivali gledatelji iz čitavog svijeta. Kažu da je to najveći online-događaj do sada u kojem je sudjelovalo nekoliko milijuna ljudi. Nakon svakog razgovora ponuđeni su audio i video materijali kao i transkripti za download na stranici:
http://www.oprah.com/oprahsbookclub/A-New-Earth-Are-You-Ready-to-be-Awakened

Tolle nas uči da mir možemo pronaći samo u tišini sadašnjeg trenutka jer je to jedino što postoji – sve drugo je iluzija. Njegovim riječima: “Kad god je oko vas tišina – slušajte je. To znači – primijetite je. Obratite pažnju na nju. Slušanje tišine budi dimenziju spokoja unutar vas, jer samo kroz tišinu vi možete postati svjesni tišine. Uvidite da u trenutku primjećivanja tišine oko vas vi ne razmišljate. Svjesni ste, a ne razmišljate. Kad postanete svjesni tišine, odmah nastupa stanje unutrašnje spokojne budnosti. Postajete prisutni. Iskoračili ste iz tisuća godina kolektivne ljudske uvjetovanosti. Pogledajte drvo, cvijet, travku. Dopustite da ih obuhvati vaša svjesnost. Kako su oni smireni, kako ukorijenjeni u Biću. Dozvolite da vas priroda poduči spokoju. Povezani ste s njim na jednom vrlo dubokom nivou. Osjećate jedinstvo sa svime što opažate u smirenosti i kroz smirenost. Osjećaj jedinstva sa svim stvarima je istinska ljubav.”

Potpuno se slažem s Tolleovim pristupom. Odmaknuti se od neprekidno brbljajućeg uma kako bismo uronili u tišinu pravi je put. Ali postoji i nešto što me kod njega smeta, a to je pretjerano naglašavanje uloge ega. Uz ego on uvodi i novi pojam “painbody”, tj. “tijelo boli” – dio ega u kojem su smještena sva naša sjećanja na prošle povrede. Istina je da je ego smetnja koja nam ne dozvoljava da budemo u trajnom kontaktu sa svojom vlastitom biti. Međutim, ako o egu previše razmišljamo i govorimo, čini mi se da ga upravo tako jačamo. Zar ne bi bilo korisnije okrenuti se direktno toj unutrašnjoj biti, a onda bi ego sam od sebe otpao kao trula voćka s grane?

Još mi je čudnije što toliko inzistira na egu, a upravo se on sam prosvijetlio nakon što je u jednom teškom životnom razdoblju pomislio: “Ne mogu više živjeti sa sobom.” U tom trenutku je shvatio kako je to čudno: “Jesam li ja jedan ili smo dvojica? Ako ne mogu živjeti sa sobom, mora biti da postoje dvojica mene: ‘ja’ i ‘sobom’ s kojim ‘ja ne mogu živjeti’. Možda je samo jedan od njih stvaran.” Bio je toliko začuđen tom spoznajom da mu je um stao. Nakon toga je zaspao, a sljedećeg jutra se probudio prosvijetljen. Od tada, a bilo je to prije 30 godina, do danas živi u stanju neprestanog unutrašnjeg spokoja. Kada ga ljudi upitaju: “I ja želim ovo što vi imate. Možete li mi to dati ili pokazati kako da do toga dođem?” on im odgovara: “Vi to već imate. Samo to ne osjećate jer vam um stvara previše buke.” Sam daje i rješenje – već opisani ulazak u tišinu. O.K. Uđemo u tišinu i ega više nema.; zašto bismo se onda njime uopće zamarali?

Ta opsjednutost egom česta je kod mnogih duhovnih učitelja. Stalno nas uvjeravaju da se moramo “čistiti”, “pročišćavati dušu”, kajati se i praštati. Čak i psiholozi nas upućuju da neprestano kopamo po prošlosti i ponovno proživljavamo stare doživljaje ne bi li oni tako otupili i prestali imati utjecaja na nas. Mi se onda analiziramo, reagiramo, “čistimo”, a rezultati su slabašni. Da se razumijemo: nemam ja ništa protiv “čišćenja”. To je svakako bolje nego ne činiti ništa, okrivljavati druge za svoje probleme i živjeti nesretno. Samo bih htjela pronaći najbrži mogući put do mira i sreće. Do toga se može doći na puno načina, uključujujći i tehnike čišćenje duše. Do cilja možemo doći i fićom i ferrarijem. Ako se već moramo voziti, onda zašto ne ferrarijem? Ili još bolje – teleportacijom.

Podjednako očaravajuće i frustrirajuće mi je saznanje da postoji netko (moje više Biće) tko zna sve o meni, zna točno kako bih mogla riješiti svaki svoj problem, samo ga ja ne čujem jer moj ego preglasno brblja. Ispada da je to Biće (ili da sam ja, jer u konačnici Biće je ono što ja u istini jesam) zarobljeno od ega koji je, u stvari, iluzija. Kako savršeno, vječno, sveznajuće i svemoguće Biće može biti zarobljeno od iluzije? Kako to da Ono zna sve odgovore, može lagano prevladati svaku prepreku u Svemiru, jedino ne može ušutkati moj ego? Ili možda može, ali neće jer mi je dana slobodna volja da živim kako god hoću, pa makar to uključivalo i življenje u vlasti ega.

Uopće, čitav taj proces mi je nejasan. Razvoj duše? S jedne strane nas uvjeravaju da je Biće naše duše već savršeno, a s druge se priča o njenom razvoju. Kako se savršenstvo može razvijati? Trebamo ponovno postati svjesni svog jedinstva sa Bićem. U redu, ali zašto smo se uopće razdvojili? Znam da na ta pitanja nema odgovora, samo sam ih morala izgovoriti jer me muče već godinama .

Najbliža mi je ideja Nove misli: “Na pitanje: ‘Što učiniti da budem čist, ispravan, zdrav, čitav, dobar?’ odgovor glasi: ‘Ti već jesi dobar, zdrav i čist samo kad bi to znao’. Sve se može sažeti u jednoj rečenici: ‘Bog je zdrav, a to si i ti. Moraš se otvoriti znanju u svom istinskom biću’.” To bi po meni bila teleportacija na duhovnom putu.

S Novom misli sam se prvi put srela prije više godina zahvaljujući knjizi Williama Jamesa „Raznolikosti religioznog iskustva“. James ju naziva “religijom zdravodušja”. To je pozitivan i optimističan način života koji vjeruje da postoji samo jedna Sila u svemiru i da je ta Sila dobra.

Radi se o uvjerenju da je svijet zapravo napravljen od misli ili uma ili duha. Ako je ovo svemir misli, tada promjenom naših misli mi mijenjamo svemir ili barem njegov mali dio. Čovjek je izliječen i izbavljen od svih svojih problema u trenutku kada spozna da je u biti savršen (zdrav, dobar, voljen, itd), a da su problemi samo pogrešna uvjerenja.

Začetnik Nove misli je Phineas Parkhurst Quimby (1802-1866). Nakon što se na čudesan način izliječio od tuberkuloze počeo je istraživati fenomen hipnoze. Na temelju višegodišnjeg istraživanja i zaključaka koje je iz njih izveo razvio je metodu mentalnog iscjeljivanja i otvorio ordinaciju u Portlandu (Main, SAD). Svoj život je posvetio iscjeljivanju bolesnih, a kroz njegovu ordinaciju ih je prošlo preko dvanaest tisuća.

Što je zapravo činio kad je liječio ljude, Quimby opisuje riječima: “Sva bolest, sva nelagoda je rezultat uvjerenja, u biti, laž koju pojedinac vjeruje o sebi ili svom životu. Pronađite koja je njihova laž, recite im istinu i vratili ste im zdravlje. Istina je uvijek lijek.”

Uvidio je da ljudski duh može direktno utjecati na um drugog čovjeka, bez izgovorene i jedne riječi, i da je temelj ove duhovne aktivnosti ono božansko u nama. Također je otkrio i da sam ima vidovnjačke, tj. Intuitivne sposobnosti.

Njegovo najvažnije otkriće je da postoji dio duše koji nije bolestan, koji je jedno s Bogom i na sliku i priliku Božju. Jer Bog nije stvorio čovjeka da bude bolestan. Stvorio ga je za zdravlje i slobodu. Bolest je čovjekova izmišljotina nastala kroz pogrešnu interpretaciju osjeta, kroz sudove temeljene na pojavnosti, simptomima, efektima, izvanjskome. Zdravlje nam pripada po rođenju, zato je i „tajno mjesto“ duše onaj dio nas koji se nikada ne može razboljeti. Taj dio nas se može aktivirati. Možemo ga postati svjesni i početi živjeti po njemu. Možemo zbaciti svoje okove. Možemo naučiti živjeti onako kako je to Bog za nas isplanirao.

Quimbyjev „tihi tretman“ sastojao se od procesa unutrašnje spoznaje koja treba probuditi unutrašnji duh. On bi sjedio u tišini pokraj pacijenta. Nakon toga bi pacijentu objasnio što su njegovi problemi, a zatim bi mu kroz jednostavan razgovor pojasnio uzroke tih problema i time promijenio pacijentovo mišljenje, oslobodio ga njegove zablude i postavio istinu na njeno mjesto. A istina je lijek.

Quimby je uvijek poricao da je koristio bilo kakve hipnotizerske ili medijumske sposobnosti. Uvijek je bio u normalnom stanju svijesti kad je radio s pacijentima. Nikada nije zapadao ni u kakav trans i nije vjerovao u spiritizam. Tvrdio je da se njegova moć samo u njegovoj mudrosti i razumijevanju pacijentovog slučaja te sposobnosti da objasni zabludu i uspostavi istinu, ili zdravlje, na njeno mjesto.

„Moja teorija temelji se na činjenici da je um materija… Svo ljudsko znanje temelji se na mišljenjima. Ja to zovem svijetom duhovne materije. Ona obuhvaća sve što dolazi kroz tzv. osjetila. Čovjekova sreća i nesreća su u njegovom uvjerenju; ali mudrost znanosti je od Boga, ne od čovjeka. Razdvojiti ta dva kraljevstva je ono što ja pokušavam učiniti: i ako u tome uspijem postići ću ono što nikad prije nije bilo učinjeno.“

Brojni Quimbyjevi učenici i pacijenti nastavili su njegovo djelo, a neki su mu dodali svoja vlastita viđenja i tako stvorili nove pravce.

Najzanimljivija su, ipak, svjedočanstva ljudi koji su ozdravili primjenjujući metode Nove misli.

Phineas Parkhurst Quimby Resource Center
New Thought Library you can read online