Objavio: novamisao | Prosinac 15, 2008

Joel S. Goldsmith

Joel S. Goldsmith (1892-1964) bio je poznat i voljen u svijetu kao učitelj i iscjelitelj rijetkih duhovnih uvida. Većinu svog života posvetio je otkriću i podučavanju duhovnih principa koje je nazvao Beskrajan Put.

“Postoji način kojim se možemo sami riješiti grijeha, bolesti, siromaštva i posljedica ratova i gospodarskih promjena. Taj način je zamjena materijalnog razumijevanja našeg postojanja s razumijevanjem i sviješću života kao duhovnog.

Pitanje je, “Kako postići ovu duhovnu svjesnost i time otpustiti materijalno razumijevanje?” Odgovor je “čitajte i proučavajte istine otkrivene kroz vjekove o univerzalnoj Svijesnosti, Duši ili Duhu, te o duhovnom stvaranju i njegovim zakonima. Upijajte duhovni smislao tih otkrivenja.”

Budite uvjereni da će unutarnji mir doći kako se čovjek okreće duhovnoj svjesnosti života, a vanjski mir će uslijediti u njegovim ljudskih poslovima. Vanjski svijet će se pokoriti unutarnjoj svijesti o Istini.

Na taj način razumijemo da ne postoji duhovni svijet i materijalni svijet, nego da je ono što se pojavljuje kao naš svijet zapravo Riječ koja je tijelom postala, Duh koji je postao vidljiv, ili Svjesnost izražena kao ideja.

Sva pogreška koja je postojala kroz povijest temelji se na teoriji ili uvjerenju o dva svijeta, jednom nebeskog kraljevstva ili duhovnog života, a drugo materijalnog svijeta ili smrtnog postojanja, oba odvojena jednog od drugog.

Počnimo s razumijevanjem da naš svijet nije pogrešan, nego da je svemir u kojem živimo područje stvarnosti o kojoj čovjek ima lažni koncept. Donošenje zdravlja i sklada u naše iskustvo nije, dakle, oslobađanje od, čak niti mijenjanje, smrtnog materijalnog svemira, nego ispravljanje ograničenog koncepta našeg postojanja.

Kada ste suočeni s bilo kojim ljudskim problemom, umjesto truda oko poboljšanja ljudskih uvjeta, okrenite se od te slike i spoznajte prisutnost božanskog Duha u vama. Ovaj Duh rastapa ljudski pričin i otkriva duhovni sklad, iako će se taj sklad ljudskom oku činiti kao unapređenje zdravlja ili bogatstva.

Prvi korak u postizanju besmrtnosti je življenje iz centra našeg bića, kao u ideji o razvoju iznutra, više nego rastu: to je davanje smisla prije nego dobivanje; bivanje, a ne postizanje. U toj svijesti, nema osude, prosuđivanja, mržnje ili straha, već neprestani osjećaj ljubavi i praštanja.

Posjedujući božansko Svjetlo u sebi, čovjek dobiva svoju slobodu od svijeta i sigurnost od svih zemaljskih i ljudskih opasnosti.

Shvatite da sve dobro koje iskusite sja iz vaše vlastite svijesnosti čak i onda kada se čini da dolazi iz, ili kroz, nekog drugog pojedinca. Prepoznajte da je sve što izgleda zlo u stvari pogrešno razumijevanje sklada i stoga ga se ne treba bojati ili ga mrzili, i to će rezultirati nestankom iluzije i pokazivanjem stvarnosti. Samo prosvijetljena svijest može gledati na pojavu zla i doživjeti božansku stvarnosti.

Duhovno prosvjetljenje otkriva da nismo smrtnici – čak ni ljudska bića – nego da smo čista duhovna bića, božanska svjesnost, samoodriživi život, sveobuhvatni um. To svjetlo uništava iluzije osobnog osjećaja.

Svijet se bori protiv sile zla, ali mi smo otkrili da nema takve sile. Dok materia medica nastoji prevladati ili izliječiti bolest, a teologija se muči da prevlada grijeh, mi smo naučili da nema stvarnosti u bolesti ili grijehu, naša tzv. iscjeljenja se odvijaju kroz ovakvo razumijevanje.

Krist dolazi u našu svijest najjasnije u onim trenucima kada dođemo licem u lice s problemima za koje nemamo odgovor i nemamo snage s kojom bismo ih prebroditi i shvaćamo da “ja sam od sebe ne činim ništa.”

Ni od čega drugog ne patimo nego od prihvaćanja iluzije kao stvarnosti. Ove stvari koje zovemo grijeh i bolest nisu ono zbog čega patimo: one su oblici koje pogreška uzima. Bez obzira kako ih zovemo, one su hipnoza, sugestija, iluzija, koje se pojavljuju kao osoba, mjesto ili stvar – pojavljuju se kao grijeh, bolest, nedostatak i ograničenje.

Postoji nevidljiva veza između svih nas. Nismo na zemlji da nešto dobivamo jedni od drugih, nego da dijelimo duhovno blago koje je od Boga. Naš interes jednih za druge je, zapravo, čisto duhovan. Naš cilj u životu je razvoj Duha u sebi.

Isto tako, nema zavisti ili ljubomore zbog duhovnih postignuća jednih ili drugih. Shvatimo na trenutak da što god posjedujemo od stvari, položaja, ugleda ili moći, zdravlja, ljepote ili bogatstva je dar Božji i, zato, jednako dostupan svima nama u onoj mjeri kolika je otvorenost naše svijesti – i razumijevanje kako bismo mogli iznijeti našu neosobnu ljubav van u ljudski svijet.

Bog nije moć. Kada dođete do centra Svijesti, naći ćete potpunu tišinu – duboki izvor Tišine. Ona nije sila, jer ne postoji ništa nad čime bi imala moć, ona samo JEST.

Stjecanje svijesti o Bogu ne proizvodi sklad. Božja prisutnost je sklad.

Svjesno održavajte svoj odnos s Bogom i to će se pobrinuti za sve ostalo.

Ne postoji Bog i vi ili ja, postoji samo Bog koji se izražava, očituje kao individualno biće. Postoji samo jedan život – Očev. Mi smo izvan nebesa bez nade da ikada u njih uđemo sve dok vjerujemo da imamo jastvo odvojeno od Boga, biće odvojeno i neovisno o Bogu. Kroz sve vjekove, dvojnost nas je odvajala od našeg dobra, ali to je osjećaj dvojnosti, a ne dvojnost sama, jer dvojnost ne postoji.

Moramo umrijeti za uvjerenje o zdravlju kao što moramo umrijeti za uvjerenje o bolesti. Duhovno, bolest ne postoji, a ne postoji ni zdravlje jer mi nismo niti nemamo ništa svoje vlastito. Ako bi patili od bolesti ili uživali u dobrom zdravlju, značilo bi da imamo nešto svoje vlastito. Bog nema ni zdravlje ni bolest; Bog je Duh, i sve što možda možemo imati je Duh Božji. Uzdižemo se iznad ovog para suprotnosti, zdravlja i bolesti, kad shvatimo da nema jastva odvojenog od Boga. Jedino što možemo posjedovati je ono što Bog posjeduje. Božje jastvo je jedino jastvo – ni bogato niti siromašno, ni bolesno niti zdravo, ni mlado niti staro, a ni živo niti mrtvo. To je stanje besmrtnosti, vječnog bivanja, nepromjenjivo, ali ipak beskonačno u svim svojim oblicima i pojavama. Ne priznavati niti jedno jastvo odvojeno od Boga je značenje Majstorove zapovijedi da se odričemo sebe. Trebamo odreći da, sami od sebe, imamo kvalitete, karakter, snagu, zdravlje, bogatstvo, mudrost, slavu, ili mogućnosti. To je naše unutarnje Jastvo, Bog, koji se pojavljuje izvana kao vi i ja. Priroda našeg postojanja je besmrtnost, vječnost, beskonačnost.

Na duhovnom putu, ne pokušavamo promijeniti vanjski svijet; ne pokušavamo promijeniti svoje prijatelje i rođake – njihove temperamente, njihove nedostatke ili njihovo zdravlje – nego spoznajemo da upravo sama sveprisutnost, svemoć i sveznanje Boga unutar našeg vlastitog bića čini nemogućim da grijeh, bolest, smrt, nedostatak i ograničenje postoje kao eksternalizirana stvarnost. Oni mogu postojati samo u smrtnom snu koji se sastoji od vjerovanja u dvije sile. Kada se vjerovanje u dvije sile preda, san je probušen.
Kada živimo u četvero-dimenzionalnoj svijesti, ne tražimo ništa od sna. Tražiti opskrbu, društvo, kuću ili zaposlenje znači tražiti poboljšan san, poboljšanu iluziju. To znači tražiti vlastiti koncept dobra koje se, nakon što ga dobijemo, može pokazati kao nešto što nismo željeli. Ne tražimo ništa od ovoga svijeta: tražimo samo spoznaju našeg jedinstva s Bogom.

Gdje god postoji spoznaja prisutnosti i Duha Božjega, Božja sila teče, održavajući našu mentalnu, moralnu, financijsku i fizičku slobodu, i kad god se pojavi potreba, mi stvaramo ono što se čini kao vakuum unutar nas, stav slušanja, i u tom trenutku nam dolazi prava riječ, Božja riječ koja je brza i oštra i snažna, a koja ozdravljuje, reformira i održava.”

Joel S. Goldsmith napisao je brojne knjige od kojih su najznačajnije “Beskrajan put”  (The Infinite Way) i “Zagrade u vječnosti”  (A Parenthesis in Eternity).

Objavio: novamisao | Studeni 12, 2008

Henry Hamblin

Henry Thomas Hamblin (1873 – 1958) bio je engleski mistik, pisac “Nove misli”, izdavač novina, a nadasve uspješan poslovni čovjek. Ali, umjesto da ga učini sretnim, uspjeh mu je donio rastući osjećaj depresije. Hamblin je kroz život doživio nekoliko iskustava kontakta s Božanskom Prisutnosti i shvatio da je to ključ za mir kojeg je tražio. Iskustvo ga je naučilo da ako um radi u skladu s Božanskim, tada sve što vam je potrebno teče prema vama. Među brojnim knjigama koje je napisao posebno se ističe “Moja potraga za istinom” (“My Search for Truth”). U njoj kaže:

“I tako sam kroz iskustvo doznao kako prevladati valove straha i napetosti. Otkrio sam da ako se koncentriram na tekst ili pjesmu ili psalam, i neprestano ih ponavljam, strah će biti prevladan i naprezanje olakšano. Prije sam mislio da je dovoljno izreći nekoliko molitava, ali iskustvo me uči kako je u mom slučaju to beskorisno. Ono što sam otkrio je da je potrebna intenzivna koncentracija, u kombinaciji s ustrajnošću, i s time se treba nastaviti dok se um ne smiri i uživa osjećaj Božanskog mira. Ponavljanje teksta ili izjave o istini o Apsolutu nije uzaludno ponavljanje, kao što proglašavaju neki kritičari. To podrazumijeva koncentraciju kroz upornost i uporno posizanje za Vječnim, rezultat čega je da nakon nekog vremena um počinje obraćati pažnju i postaje usuglašen s istinom koju smo tako ustrajno tražili.

Sve što mi sada treba je znati unutrašnji Božji mir, uroniti u duboku rijeku Božjeg mira i u isto vrijeme osjetiti kako teče kroz mene. Tako je riješena velika vjekovna tajna: mi u Bogu, i Bog u nama. Ne kao teorija ili nauk, nego kao stvarno, činjenično iskustvo.
Dnevno možemo mirno sjediti, znajući Boga. Ne pokušavamo definirati Boga, jer Bog je iznad svih definicija, mi se jednostavno smirimo i znamo. Osjećamo Jedan život, duboko u našem biću, i otkrivamo da je naš vlastiti život beskonačno proširen izvan vremena i prostora. Više ne tražimo Boga glavom, nego ga znamo srcem. Duboko u sebi nalazimo Božji unutrašnji mir. Osjećamo unutar naše duše pulsiranje beskonačnog života. I ne samo to, dok sjedimo u Velikoj Tišini, shvaćamo da je prisutnost Boga svuda oko nas: živimo, krećemo se i postojimo u jednom Univerzalnom Duhu. Dok mirno sjedimo – mirujući i znajući ili osjećajući Boga – zrake Božanskog Života udaraju po nama i teku kroz nas kao bežični valovi koji prolaze kroz zidove zgrade. Tada se čini kao da nam se fizičko tijelo rastapa, tako da postajemo potpuni Duh. To je doista cilj svih religija: zaći iza materijalnog kako bi pronašli duhovno, proći od vremenskog u vječno.
Otkrio sam da više nije potrebno slijediti bilo koji sustav meditacije i kontemplacije – nego samo znati Boga i osjećati se uronjenim u Njegov mir, i osjećati kako njegov mir teče kroz mene kao rijeka.

Kroz praksu molitve, i možda također kroz tjeskobu žalosti koje svi u susrećemo nekad tijekom života, dolazimo u fazu kada se možemo uzdići u Božanski mir i sklad u bilo kojem trenutku. Odmah znamo mir Božji: ulazimo u stanje blaženog jedinstva i zajedništva.

Velika tajna je u prepoznavanju da sve dobre stvari dolaze od Boga, a ne od čovjeka, ili kao rezultat vlastitog truda, rada i naprezanja.

Bio je to velik dan za mene kada sam, nakon što sam godinama molio za blagoslov, odjednom shvatio da nas Bog uvijek blagoslivlja i da blagoslovi neprestano teku iz našeg Središnjeg Izvora. “Ako je to slučaj”, mislio sam, “onda umjesto da tražim blagoslov, trebao bih zahvaliti Bogu za blagoslove kojima me On neprestano obasipa”.
Mi nismo pozvani da prolazimo kroz vatrene muke ni za što, ili iz vica. U svemu postoji svrha, i ništa nam ne dolazi što nije za naše najviše dobro. Mi nismo igračka neljubazne sudbine, nego nas vodi i usmjerava Beskrajna Ljubav i Mudrost. Uzrok našeg vatrenog iskušenja je da postanemo toliko odlučni pronaći Boga i stvarno Ga znati, da smo spremni trpjeti sve i žrtvovati sve da bi bili uspješni u svojoj potrazi.
Kad se Bog počeo baviti sa mnom na ovaj napredniji način bio sam ispunjen tjeskobom i tugom, mislio sam da je to iskustvo zlo, i nisam mogao vidjeti dobro u njemu. Tada kada se činilo da su stvari najgore, odjednom mi je dano znati da je crni oblak koji me zasjenio pun milosrđa i da će se iz njega “razliti blagoslov na moju glavu”. Čim sam to shvatio ušao sam u tako velik mir, kakav nikad nisam doživio prije.

Sva moja iskustva bila su dvostruke prirode: postojao je probljem u vanjskom životu, a tama i gotovo očaj u unutrašnjem životu. Kada se to dogodilo, ja sam pao u zabludu misleći da je unutrašnja tjeskoba rezultat vanjske nevolje, pa sam se pokušao nositi s time, umjesto da tražim unutrašnje usklađivanje. To je stavljanje kola ispred konja. Iako takvi slučajevi nisu bili izazvani vanjskim pogreškama, ipak je uvijek postojao unutrašnji uzrok.
Isprva sam učinio ono što mnogi ljudi pogrešno čine: pokušao sam ukloniti vanjsko iskustvo nekim ‘tretmanom’. Budući da nisam uspio, tako da su stvari morale ići svojim prirodnim tokom, mislio sam da su moje metode pogrešne. No, nisu bile pogrešne, greška je bila u tome da sam pokušao uništiti posljedice umjesto da se bavim uzrocima. Nisam još naučio da je uvijek ‘prvo unutra, a onda vani: prvo u nevidljivom, a zatim u vidljivom’.
S vremenom sam, ipak, počeo shvaćati da ono što je potrebno u takvim trenucima nije bio vanjski lijek, nego unutrašnje usklađivanje. Drugim riječima, kad bih samo mogao pronaći Božji unutrašnji mir, onda bi se vanjski poremećaj brinuo za sebe. Kada bi došlo do unutrašnjeg usklađenja, onda bi vanjsko ozdravljenje okolnosti i sukoba prirodno uslijedilo, iz jednostavnog razloga što je unutrašnji uzrok vanjskih problema bio uklonjen. Dakle, umjesto napada na simptom tražio sam uklanjanje temeljnog uzroka. Drugim riječima, tražio sam Božji unutrašnji mir (odnosno, tražio sam unutrašnje usklađivanje kroz predaju svoje volje i svih svojih želja Bogu, rezultat čega bi bio da sam trebao ući u Božji mir). To bi moglo dugo potrajati, ali sam bio spreman čekati Božje vrijeme. Umjesto koncentriranja na vanjsko usklađivanje svojim snagama i mudrošću, pogledao sam unutra te čekao Boga da on učini unutrašnje usklađenje kroz koji bih mogao pronaći Njegov mir. Čim sam ušao u Božji mir i plutao na oceanu blaženstva, osjećajući Božji mir kako teče kroz mene kao rijeka, vanjska nevolja – bez obzira koliko komplicirana bila – počela se raspršivati, kao jutarnja izmaglica pred izlazećim suncem.
Nagrada za godine svih ovih testova i iskušenja je u tome da dostignemo stanje kada je Božji mir uvijek s nama. Ako nam uznemirujuće iskustvo oduzme mir, on se brzo vratiti. To je zato što je Božji mir postao naše normalno stanje.

Učimo kroz iskustvo kako je moguće moliti za pogrešne stvari, i tako, ako smo dovoljno snažni da dobijemo ono što želimo, život nam postaje gori umjesto bolji. Tada ne znamo da stvarna svrha molitve nije zapravo da navedemo Boga da nam nešto da ili da učini nešto za nas, nego je zapravo da pronađemo i spoznamo Boga.
Otkrivamo i nešto drugo – da je stvar za koju molimo prečesto upravo suprotno od onoga što bi bilo za naše i tuđe dobro.

Naravno, ono zbog čega je većina od nas zabrinuta je dobrobit onih koje volimo.
Učimo da kada molimo za njih trebamo im dati potpunu slobodu, a učimo i da moramo dati Bogu potpunu slobodu također. Bog je na djelu u životu svakoga od nas, stoga je On na djelu u životu onog za koga molimo, jednako kao i u našem vlastitom životu. Tako smo postupno dovedeni da vidimo da je najbolja molitva koju možemo moliti da predamo svoje voljene u potpunosti Bogu, tako da se on može nositi s njima na svoj način. Našim voljenima će biti puno bolje kada prestanemo s uplitanjem i molitvom prisile.

Otkrivamo također kako ono što je stvarno potrebno nije da Bog nešto promijeni, ili čak išta napravi, nego je zapravo potrebno da shvatimo činjenicu da Božansko savršenstvo već JEST, i da je stvarnost nas i naših poslova. Drugim riječima, uzroci naših problema i poremećaja su u nama. A glavni uzrok je neznanje ili nedostatak razumijevanja Istine. Zato je s naše strane potrebno veće znanje o Božanskoj istini.

Tek kad sam navršio više od šezdeset godina počeo sam shvaćati da je Bog bio na djelu u mom životu, i da ja nisam uopće njime upravljao. Nakon tog otkrića, neko vrijeme sam mislio da uopće nemam slobodnu volju, ali kasnije sam shvatio da imam slobodnu volju, ali do određene granice.
Stoga sam mogao vidjeti da uvijek mora biti prisutan Središnji Sklad s kojim su povezane sve stvari, i s kojim u konačnici sve mora biti u skladu. Također sam shvatio da je ovaj život odraz – i to nesavršeni – našeg pravog i istinskog života koji se uvijek živi u Bogu (Središnjem Skladu), a poremećaji života nastaju zbog našeg odstupanja od Božanskog Reda ili Središnjeg Sklada: prvo u našim mislima, a zatim kao prirodna posljedica, u našim djelima.
Slobodna volja se sastoji u našoj sposobnosti da mislimo i djelujemo u skladu s našom osobnom voljom, što je naravno u suprotnosti s voljom Cjeline.
Božansko Savršenstvo je već postoji, i oduvijek je postojalo, i pokušavalo se očitovati u mom životu i to bi učinilo samo da sam ja to dopustio.
Mi pripadamo Vječnom, i iznutra smo jedno s ‘Onim koji se ne mijenja’. Unutrašnji Red teče neprestano, u savršenom skladu. Vanjski život je suprotnost unutrašnjem Redu, i svi njegovi poremećaji nastaju zbog udaljavanja od Stvarnog i Istine. Imamo dovoljno slobodne volje da napravimo strašan nered u vanjskom životu, ali to ne može utjecati na Unutrašnji život.”

Objavio: novamisao | Listopad 16, 2008

Misaone forme

Prema učenju Hune, naše tijelo je materijalizirana misao našeg Višeg Ja, modificirana stečenim stavovima i navikama našeg svjesnog i nesvjesnog uma. Zato se stanje našeg tijela, njegov izgled i zdravlje, može u velikoj mjeri promijeniti mijenjanjem naših stavova i navika. Misaone slike stvaraju nekoliko učinaka, ovisno o jasnoći, intenzitetu energije i trajanju misli. Mogu se manifestirati kao nevidljivi misaoni oblici, kao vidljivi oblici privremenog trajanja (koji se često zabunom shvaćaju kao duhovi umrlih), mogu služiti kao fokus za privlačenje stvari i okolnosti neophodnih za dovođenje svojih fizičkih ekvivalenata u osobno iskustvo, a mogu se i manifestirati na licu mjesta iz eteričnog u fizičko trajno poput svega drugog u fizičkom svijetu.

cista ljubav

Kada čovjeka preplavi iznenadni val emocija, boje njegovog astralnog tijela se naglo promijene, njegove prirodne boje budu zasjenjene navalom crvene, plave i sl, ovisno o frekvenciji vibracija tih emocija. Ta promjena je samo privremena, i prolazi za par sekundi. Ali ipak, svaka takva navala emocija ostavlja trajni učinak – uvijek dodaje malo svoje boje uobičajenoj obojenosti astralnog tijela, tako da svaki put kad se čovjek prepusti određenim emocijama, postaje lakše sljedeći put prepustiti im se, jer je njegovo astralno tijelo naviklo vibrirati na taj način.

Te vibracije postaju sve slabije proporcionalno udaljenosti od njihovog izvora. Kao i sve druge vibracije u prirodi, i ove se nastoje reproducirati kad god im se za to ukaže prilika; tj. kad god naiđu na drugo mentalno tijelo nastoje u njemu izazvati vlastitu emocionalnu frekvenciju, odnosno stvaraju istu misao u umu čovjeka koji je misao primio kao što je bila u onoga tko je misao poslao. Pozicija mislioca je slična poziciji govornika. Kako glas govornika pokreće valove zvuka koji se zrakom šire u svim smjerovima i prenose njegovu poruku svakom tko ih čuje na udaljenosti dokle dopire njegov glas, ovisno o njegovoj snazi i jasnoći. Na isti način će snažna misao ići puno dalje od slabe i neodlučne, a još veće značenje imaju jasnoća i određenost. Jednako kao što govornikov glas ne može potaknuti onoga koji je preopkupiran drugim razmišljanjima, tako i misaoni val neće utjecati na um čovjeka koji je duboko zaokupljen nekim drugim mislima.

mir i zastita

Ove vibracije prenose svojstvo misli, ali ne i njen sadržaj. Ako hinduist razmišlja o Krishni, njegove pobožne misli izazvat će u drugim ljudima koji dođu pod njegov utjecaj također misli pobožnosti, ali u slučaju muslimana ta pobožnost bit će prema Alahu, kod zoroastrianaca prema Ahuramazdi, a kod kršćana prema Isusu.

Ako čovjek razmišlja o sebi, njegova misao lebdi nad njim i uvijek je spremna reagirati čim on na trenutak postane pasivan. Svaki čovjek je obavijen masom misli koju je sam stvorio. Kroz nju gleda van prema svijetu i sve vidi obojeno bojama i vibracijama vlastitih frekvencija. Tako dok god čovjek ne nauči potpuno kontrolirati vlastite misli i osjećaje, on ništa ne vidi onakvo kakvo jest.

Svaka materija vibrira samo unutar određenih granica i ako je misaona forma izvan granica unutar kojih je aura sposobna vibrirati, ona uopoće ne može ni na koji način utjeacati na auru, nego se od nje odbija. Zato se kaže da su čisto srce i um najbolja zaštita od neprijateljskih napada. Kad netko uputi neprijateljsku misao takvoj osobi, ona se jednostavno odbije od aure, i vrati se natrag po magnetskoj liniji najmanjeg otpora, a to je ona koju je upravo prešla, i “udari” svoga pošiljatelja. Pošto on u svom astralnom i mentalnom tijelu ima takave slične misaone forme, počinje vibrirati na isti način i snosi posljedice destruktivnih učinaka koje je namijenio drugima.

ambicija

Multi-dimenzionalne slike, upotpunjene osjećajima i osjetima, Julia Griffin naziva hologramima. Ti hologrami uključuju univerzalni jazik kojim govori čitava priroda – biljke, zemlja, stabla, ptice i životinje. Kada imamo neki osjećaj o biljci, životinji ili djetetu, mi u stvari primamo žive, detaljne slike njihovih misli i osjeta. Julia je toga postala svjesna za vrijeme svog petogodišnjeg života s vukovima. Vukovi su slali holograme (žive slike) pomoću kojih su izražavali svoje osjećaje i želje. Isto tako su mogli razumjeti i Julijine misli, dok s drugim ljudima to nije bio slučaj. S vremenom je shvatila da je to bilo zato što je ona uz riječi slala vrlo snažne vizualne slike koje su vukovi mogli “pročitati”.

Fokusirajući se na ono što istinski želimo u životu, stvaramo takve holograme koji se na koncu manifestiraju u našim životima. Ako, npr. želimo stvoriti novu kuću, zamišljamo da već živimo u toj kući. Ova jednostavna tehnika djeluje u svakoj situaciji ako ustrajemo u meditaciji i ponavljanju. Za svaki hologram postoji vibracijski uzorak i kad ga jednom nađemo, lako ga možemo reproducirati.

Objavio: novamisao | Rujan 17, 2008

Sedona

Lester Levenson, fizičar i uspješni poduzetnik, star 42 god, 1952. god obolio je od niza teških bolesti. Umjesto da se preda, okrenuo se sebi i otkrio izlaz ne samo iz vlastite situacije, već ga je uspio uobličiti u tzv. Sedona metodu, kojom je pomogao brojnim ljudima. U tri mjeseca potpuno je ozdravio fizički i postigao duboki mir i radost koji ga nisu napustili sve do njegove smrti 1994. god. Čvrsto je vjerovao da je osobni razvoj neosvisan o bilo kojem vanjskom izvoru, uključujući i učitelja pa nije htio biti ničiji guru.

Kada su mu liječnici objasnili koliko je ozbiljna njegova situacija i kako bi svaki korak koji napravi za njega mogao biti smrtonosan, preplavio ga je intenzivan strah od smrti. To je potrajalo nekoliko dana i bilo toliko intenzivno da je pomišljao i na samoubojstvo. Onda je odjednom shvatio: “Još uvijek sam živ. Dokle god sam živ, postoji nada. Dokle god sam živ, možda se mogu iz ovoga izvući. Što mi je činiti?”

Shvatio je da je sve znanje koje je do tada imao bilo beskorisno jer ga je dovelo u tešku situaciju. Morao je početi iz početka. Svoju potragu za odgovorima započeo je pitanjima “Tko sam ja? Što je ovaj svijet? Koja je moja veza s njim? Što od njega želim?” Odgovor je bio: “Sreću”. “A što je sreća?” “Kad si voljen.”

Osjetio je kako je sa srećom najbliže povezana ljubav pa je počeo razmatrati sve svoje prošle veze prisjećajući se trenutaka sreće. Spoznao je da je bio najsretniji kad je sâm volio neku ženu. Kad su žene voljele njega, bio je sretan samo u trenucima kad je osjetio njihovo odobravanje, što je bilo samo trenutno zadovoljstvo ega. Konačno je zaključio da je sreća jednaka njegovoj ljubavi. Kad bi mogao povećati ljubav koju je osjećao, mogao bi povećati i svoju sreću! Tada je prvi put shvatio ključ za sreću. Nastavio je secirati događaje iz prošlosti i svaki put kad bi naišao na trenutak u kome nije volio, promijenio je osjećaj u ljubav prema toj osobi.

Zatim se zagledao u svoj um. “Što je um? Što je inteligencija?” U tom trenutku mu je pred oči došla slika električnih autića iz luna-parka koji se sudaraju jedan s drugim. Svi dobivaju energiju iz električne mreže iznad njih kroz žicu koja se spušta prema svakom autu. To je bio simbolični prikaz sveopće inteligencije i svemirske energije koja se kroz žicu spušta do svakog čovjeka i koju koristimo ovisno o tome koliko jako stisnemo gas. Uvidio je kako bi mogao uzimati sve više te sveobuhvatne inteligencije, ako tako odabere.

Tako je započeo istraživati razmišljanje i njegov odnos prema onome što se događalo. Otkrio je da je svakom događaju prethodila misao i shvatio da bi svjesnim odabirom misli mogao odrediti sve što će mu se dogoditi u budućnosti. Također je uvidio vlastitu odgovornost za sve što mu se događalo, nasuprot tome što je prije na sebe gledao kao na žrtvu. Ta spoznaja donijela mu je ogroman osjećaj slobode.

Iako je bio s jednom nogom u grobu kad je započeo svoju potragu, onog trenutka kad je shvatio da je njegovo mišljenje uzrok svega što mu se događa, odmah je vido svoje tijelo od brade na niže kao savršeno. I odjednom je i bilo savršeno!

Otkriće da je sposoban kontrolirati svoju sudbinu donijelo mu je veliku slobodu i toliko olakšalo unutrašnji teret da je osjećao kako sada ne treba ništa raditi. Osjećao je duboku unutrašnju radost za koju nije ni znao da postoji.

Nastavio je istraživati dalje kako proširiti ovaj osjećaj radosti. Nastavio je mijenjati svoje stavove o ljubavi. Zamislio bi djevojku koja mu se najviše sviđala kako se udaje za muškarca koji mu je najantipatičniji i ne bi popuštao dok ne bi stvarno mogao osjetiti sreću za njih oboje. To je zvao “ekstremnim voljenjem”. Nakon toga se testirao tako što bi svjesno osjećao najveću ljubav za ljude koji su mu pružali veliki otpor i napadali ga kada im je pokušavao pomoći.

Nije mogao pronaći riječi kojima bi opisao blaženstvo samospoznajedo kojeg je došao pa se poslužio riječima Paramahanse Yoganande “nova radost koja izvire svake sekunde”. Ta nova radost se kasnije pretvorla u vrlo dubok mir koji je još ugodniji od radosti. Taj mir koji prelazi svako razumijevanje je posljednja faza. Krećete se u svijetu, tijelo se kreće, ali stalno imate savršen mir. Bombe mogu padati svuda oko vas, a vi imate savršen mir, bez obzira na sve što se događa.

 

Objavio: novamisao | Kolovoz 19, 2008

Pasivno kreativno

U zadnje vrijeme posvuda se govori u zakonu privlačnosti (LOA = Law of Attraction). To je glavna tema filmova/knjiga poput “The Secret” (“Tajna”) i “What the Bleep Do We Know” (“Koji k.. uopce znamo”). U 20. st. sve je pocelo 1970-ih. god. s Jane Roberts i njenim “Seth Speaks” (“Seth govori”) – razgovorima s onostranim bićem zvanim Seth. On je prvi progovorio o tome da mi kreiramo svoju stvarnost jer kako mislimo, takvu energiju privlačimo. Čitavo stoljeće ranije ideju je pokrenula Nova misao nakon što su se brojni njeni poklonici uvjerili kako mogu u svoj zivot “dozvati” bilo koji željeni rezultat aktivnim meditacijama i vizualizacijama zamišljajući do detalja kako je predmet njihove želje već u njihovom posjedu. Jasno je da niti oni to nisu izmislili. Iste ideje postoje od kad je svijeta, samo se njima većina ljudi ipak ne služi. Jedan od primjera je i Biblija u kojoj doslovno piše: “Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!”.

Eh, sve je to lijepo i dobro, krasno da takve stvari funkcioniraju, ali s vremenom i to postaje gnjavaža. Stalno moraš nešto “kreirati” vlastitim mislima. Onda pomisliš: “Zar ne bi bilo lijepo da ja samo postojim, a da se sve stvari odvijaju same od sebe, bez mog prevelikog truda?”. I tu u priču ulazi tzv. pasivna kreativna meditacija. Riječ “pasivno” glazba je za moje uši. Prije sam mislila da je to zbog lijenosti, a sad vidim da je zapravo zbog unutrašnjeg osjećaja da život ne mora biti teška borba (usprkos tome što možda u ovom trenutku upravo tako izgleda). Serge Kahili King (“Mastering Your Hiddden Self” – “Upravljanje svojim skrivenim jastvom”) upoznaje nas upravo s takvim postupkom.

U pasivnoj kreativnoj meditaciji ulazite u stanje svijesti u kojem se stvari događaju automatski, bez potrebe za zamišljanjem određenih rezultata koje želite. Za početak se opustimo kao i kod bilo koje druge meditacije, a dobro je i zamisliti se okruženim bijelom svjetlošću. Svrha ovoga je da se neutraliziraju nesvjesne negativne misli i emocije koje nam dolaze od drugih ljudi, sve dok ne postanemo tako jaki u svojim mislima da na nas drugi ne mogu utjecati. Nakon toga izaberemo objekt meditacije. To je obično neki koncept, a ne stvar ili uvjet. Npr. dok bismo u aktivnoj meditaciji zamislili određeni tip posla, određenu svotu novaca, iscjeljenje određene boljke ili popravljanje veze s drugom osobom i sl, dotle u pasivnoj meditacji odabiremo općeniti koncept zaposlenja, bogatstva, zdravlja ili ljubavi.

U drugom koraku se na taj koncept koncentriramo tako što razmišljamo o tome što je taj koncept zapravo, kako se pojavljuje u svijetu, kako bi mogao biti još bolji, kako ga osjećamo itd.

U trećem koraku postajemo svjesni svojih sumnji i strahova u vezi s tim konceptom. Ako možemo, pronalazimo njihov uzrok. Ponekad ih možemo eliminirati, a ponekad samo odvratimo pozornost od sumnji i strahova i tako što odbijamo o njima razmišljati. Tada je potrebno vjerovati da će naše neprestano fokusiranje na koncept koji smo izabrali samo od sebe odagnati te strahove i sumnje.

Konačna faza nastaje kad pozitivni aspekti odabranog koncepta ispune naš um tako potpuno da su sve naše misli, osjećaji i ponašanje potpuno s njim uskladu, a mi smo se s njim identificirali. Kad se to počne događati, tada se i naš život počinje mijenjati. Ako je naš objekt bila ljubav, kaže Kahili, tada ćemo osjetiti ne samo da smo sami ispunjeni ljubavlju, već ćemo u život privući prijatelje i dublje veze s “pravim” ljudima i to bez ikakvog napora. Ako nam je fokus bio na bogatstvu, tada ćemo dobiti priliku za zaradu ili dobivanje novca koji će nam “padati s neba”. U ovoj fazi zračimo privlačnu energiju koja nam privlači ono najbolje što nam svemir ima za ponuditi.

Koristeći takvu meditaciju potpuno vjerujemo u svoje Više Jastvo. Mi izjavljujemo nešto tipa “Imam savršen posao (prihod, vezu, stil života itd)” dok svome Višem Jastvu prepuštamo da odredi što će to biti. Obično to ispadne puno bolje od onog što bismo sami mogli zamisliti. Možda ćemo morati proći kroz mračan period sumnji i strahova, ali će nam na tom putu pomoći povjerenje u svoje više jastvo. Neki misle da je najviši oblik ove vrste meditacije fokusiranje na Boga (Univerzalnu Svijest), ili Božju ljubav, Božje obilje, Božju moć itd. “Zna Otac vaš nebeski što vam je potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.”

Objavio: novamisao | Kolovoz 4, 2008

Unutrašnje Sunce

Još jedna žena bolovala je od svih zamislivih bolesti sve dok nije prihvatila Novu Misao. Ovdje iscjeljenje nije toliko bitno koliko je zanimljiv njen opis vlastitog iskustva.

“…Mislim da je ono što me se najviše dojmilo to što sam naučila da moramo biti u trajnoj vezi ili mentalnom dodiru (ova je riječ za mene vrlo izražajna) s onom suštinom života koja prožima sve i koju zovemo Bogom. Ona je gotovo neprepoznatljiva ukoliko je doista u sebi ne živimo, tj. ukoliko se ne obratimo najunutarnjijoj najdubljoj svijesti našeg istinskog jastva ili Boga u nama, da nas prosvijetli iznutra upravo onako kao što se okrećemo prema suncu tražeći svjetlo, toplinu i okrepu izvana. Kad to činite svjesno, shvaćajući da okrenuti se prema svjetlu u sebi znači živjeti u prisutnosti Boga ili svoga božanskog jastva, uskoro otkrivate nestvarnost predmeta na koje ste do tog časa bili usmjereni i u koje ste izvana bili uronjeni. Dospjela sam do toga da zanemarujem značenje takvog stava u odnosu na tjelesno zdravlje kao takvo, jer ono dolazi samo od sebe, kao uzgredna posljedica, te se ne može steći nikakvim osobitim mentalnim činom ili željom da ga steknemo, koje bi bili izvan općeg stanja duha što sam ga opisala. Ono što sebi obično postavimo kao životni cilj, ono izvanjsko koje svi tako bezglavo tražimo, za koje tako često živimo i umiremo, no koje nam ne pruža mir i sreću, sve bismo to trebali dobiti uzgred, naprosto kao prirodnu posljedicu višeg života duboko usađenog u njedra duha. Ovaj je život istinsko traganje za Božjim kraljevstvom, želja da On vlada našim srcima, tako da sve ostalo bude ono što će nam ‘biti pridodano’ – kao potpuno uzgredno i možda kao iznenađenje. No to ostalo ipak je dokaz stvarnosti savršene ravnoteže u samom središtu našeg bića…”

Pokušavala sam po njenim uputama okrenuti se unutrašnjem jastvu “da me prosvijetli iznutra upravo onako kao što se okrećemo prema suncu tražeći svjetlo, toplinu i okrepu izvana”, ali je to bilo neuspješno jer nisam znala kako to učiniti.

Upravo tih njenih riječi sjetila sam se kada sam nekidan naišla na Maxa Prantla, austrijskog mistika, autora knjige ‘Der Mensch ohne Angst. Licht aus der Herzmitte’ (‘Čovjek bez straha. Svjetlost iz središta srca’). On preporučuje samo jednu duhovnu vježbu koju treba što češće ponavljati, a koja je, prema njemu, “ključ za vrata u Vječno Sunce”:

“Pustite neka se vaše fizičko srce, u živoj vizualizaciji, rasplamsa u zračeću svjetlosnu kuglu poput sunca i recite sebi: ‘Moje božansko nasljeđe rasplamsava se u meni kao blaženstvo, sloboda, svjetlost i ljubav. Ja sam jedno s Voljom Božjom. Dopuštam čitavom svom tijelu da bude ispunjeno ovim svjetlom, dopuštam mu čak da zrači izvan mene, sve dok se moje tijelo i sve oko njega ne ispuni blistavim svjetlom, kao od sunca.”

Max Prantl objašnjava da s vatrom svoje božanske volje stvarno i doslovno spaljujemo svu tamu i iskrivljenosti u svojoj svijesti. Ova vježba također pomaže raspršiti svaku bolest koja se manifestirala u našim tijelima. Prema Prantlu, mi imamo izbor postati Vječna Sunca.

Krešimir Mišak je na svom blogu govorio o Hira Ratan Maneku i sungazingu, “Sunčanoj Yogi”, praksi gledanja u Sunce u zoru i suton. Njome se, navodno, može postići to da čovjeku više nije potrebna hrana, ozdravlja od raznih bolesti, osjeća se povezan s prirodom i duhovno prosvijetljen (više o tome na Mišakovom blogu ovdje i ovdje).

Zanimljiva je primjedba jedne od sudionica Yahoove grupe sungazing: “Ako je čitav svemir u nama, tada je i Sunce također tu. Onda nema potrebe ustajati, izlaziti na hladnoću kako bi gledali izlazeće ili zalazeće Sunce. Samo sjedneš u krevetu pokriven toplim dekama i jastucima uz šalicu vrućeg čaja s mlijekom i gledaš to Unutrašnje Sunce.”

http://www.maxprantl.org
http://www.solarhealing.com

Objavio: novamisao | Srpanj 17, 2008

Razgovor sa životom

Vratimo se malo opet Novoj misli. Točnije, jednoj od njenih izvedenica – Kršćanskoj znanosti. Myrtle Filmore rodila se 1845. god. u Ohio-u, SAD. Oko 20 godine obolila je od tuberkuloze koju je već imalo više članova njene obitelji. 1885. god, u 40-oj godini života, zdravlje joj se znatno pogoršalo i prognoza je bila da će živjeti još šest mjeseci. Krenula je u potragu za novim idejama. Jedne večeri je s mužem otišla na predavanje koje joj je promijenilo život. Predavač je rekao: “Ti si dijete Božje i ne nasljeđuješ bolest!”. Myrtl se vratila kući razmišljajući “Što ako je to istina? Ako jest, onda su me učili, i ja sam povjerovala, lažima.” Odlučila je promijeniti način na koji se odnosila prema svom tijelu. Umjesto da se žali kako ju tijelo izdaje, odlučila je izraziti zahvalnost za svaki njegov dio.

Sama je to opisala ovako:

Došla sam do otkrića. Bila sam strašno bolesna; imala sam sve bolesti uma i tijela. Medicina i liječnici nisu mi više pogmagali i bila sam očajna kad sam otkrila praktično Kršćanstvo. Prihvatila sam ga i bila izliječena. Najveći dio iscjeljenja učinila sam sama jer sam željela steći razumijevanje radi kasnije upotrebe. Evo kako sam došla do tog otkrića:

Razmišljala sam o životu. Život je svugdje – u crvu i u ljudima. ‘Onda zašto život u crvu ne stvori tijelo poput ljudskog?’ upitala sam se. Onda sam pomislila ‘Crv nema toliko razuma kao čovjek’. Ah! Inteligencija, jednako kao i život, je potrebna kako bi se stvorilo tijelo.

Evo ključa mojeg otkrića. Život treba voditi inteligencija u stvaranju svih oblika. Isti zakon djeluje u mom tijelu. Život je jednostavno oblik energije i u našem tijelu ga treba voditi i usmjeravati inteligencija. Kako prenosimo (komuniciramo) inteligenciju? Mišljenjem i govorom, naravno. Tada mi je sinulo da bih mogla govoriti životu u svakom dijelu svog tijela kako bi oni činili ono što ja hoću. Počela sam podučavati svoje tijelo i dobila izvrsne rezultate!

Rekla sam život u svojoj jetri da nije troma niti lijena, već puna vitalnosti i energije. Rekla sam životu u mom želucu da nije slab i neučinkovit, već pun energije, snažan i inteligentan. Rekla sam životu u mom trbuhu da nije više zaražen neznalačkim idejama o bolesti, koje smo tamo stavili ja i liječnici, već daje pun poletne, slatke, čiste, cjelovite energije Boga. Rekla sam svojim udovima da su aktivni isnažni. Rekla sam svojim očima da one ne vide same od sebe nego izražavaju vid Duha, i da crpe iz neograničenog izvora. Rekla sam im da su one mlade oči, jasne, bistre, jer Svjetlo Boga sjaji kroz njih. Rekla sam svom srcu da čista ljubav Isusa Krista teče unutra i van kroz njegove otkucaje i da čitav svijet osjeća njegovo radosno pulsiranje.

Prošla sam kroz sve centre života u svom tijelu i govorila im riječi Istine – riječi snage i moći. Tražila sam od njih oprost za budalaste, neznajuće prijekore koje sam dijelila u prošlosti, kada sam ih osuđivala i nazivala slabima, neučinkovitima i bolesnima. Nije me obeshrabrilo što su se oni polako budili, već sam nastavila dalje, i potiho i na glas, izjavljivati riječi Istine dok organi nisu odgovorili. Nisam zaboravila ni reći im da su slobodni, neograničeni Duh. Rekla sam im da više nisu u ropstvu tjelesnog uma; da oni nisu pokvarljivo meso, nego središta sveprisutnog života i energije.

Onda sam zatražila Oca da mi oprosti što sam Njegov život uzimala u svoj organizam i tamo ga koristila tako loše. Obećala sam Mu da neću nikada, nikada više zaustaviti slobodan tok tog života kroz moj um i moje tijelo bilo kakvom pogrešnom riječi i misli; da ću ga uvijek blagoslivljati i ohrabrivati i s istinitim mislima i riječima u njegovom mudrom djelu izgradnje mog tjelesnog hrama; da ću koristiti svu vrijednost i mudrost govoreći mu što ja želim da učini.

Također sam vidjela da koristim život Oca u mišljenju misli i govorenju riječi. I počela sam jako paziti o čemu mislim i što govorim.

Nisam dopustila niti jednoj misli brige ili straha ulazak u svoj um i zaustavila sam tračljive, površne, mrzovoljne i ljute riječi. Svakih sat vremena sam poslala prema gore molitvu da Isus Krist bude sa mnom i pomogne mi misliti i govoriti samo ljubazme, istinske riječi pune ljubavi; i sigurna sam da je On sa mnom, jer sam sada tako mirna i sretna.

Želim da svi znaju za ovaj krasan, istinski zakon i da ga koriste. To nije novo otkriće, ali, kad ga koristite i dobijete plodove zdravlja i sklada, činit će vam se novim, i osjetit ćete kao da je to vaše vlastito otkriće.”

Myrtle su bile potrebne dvije godine dok nije postala potpuno zdrava, ali je nakon toga živjela još 45 čudesnih i produktivnih godina u kojima je mnoge podučila onome što je sama naučila.

Objavio: novamisao | Srpanj 7, 2008

7 stupnjeva

7 stupnjeva

Huna, kombinacija tradicionalnih havajskih učenja i “Nove misli“, temelji se na istim principima kao i Ho’oponopono: postoje 3 stanja svijesti – podsvijest (Unihipili), svijest (Uhane) i nadsvijest (Aumakua); njihove tri energije – životna energija (Mana), snaga volje (Mana-Mana) i duhovna energija (Mana Loa) te tri energetska tijela – aka (njih bismo danas zvali slojevima aure). Ona detaljno razrađuje način na koji trebamo moliti kako bismo dobili ono što želimo. Morrnah Simeona je čitav postupak svela na jednostavnu univerzalnu molitvu koju je kasnije zgusnula u frazu “Žao mi je. Molim te oprosti mi. Volim te. Hvala ti.” pomoću koje rješava svaki problem. Tako je nastao “Self I-Dentity Ho’oponopono” kojem je podučila dr Hew Lena. Ali pravi kahune (iscjelitelji), kao što su Morrnah ili dr Len, su već prethodno usvojili duži put opisan u Huni. Kada netko tko nema tog prethodnog znanja poželi koristiti istu tehniku možda će trebati neko vrijeme dok sam ne izgradi vlastitu vezu s intuicijom. Naravno, uvijek postoji mogućnost da mu iscjelitelj/učitelj direktno preda to znanje, nekako ga “preslika” sa svog duha na njegov, slično kao što je Quimby činio sa svojim pacijentima. O Huni neću puno pisati jer postoje drugi tekstovi koji to čine na kvalitetan način (vidi linkove na kraju ovog posta).

Svako ovakvo razmišljanje uvijek me vraća na istu priču. Sjećam se jednog teksta o stupnjevima napredovanja u radiesteziji. Do tada sam čula da visak služi radiestezistima samo kao instrument, a kada u tome postanu vrlo vješti, odgovore dobivaju i bez viska, u istom trenutku čim ih postave. Vidjela sam i kako pronalaze podzemne tokove na daljinu, na isti način postavljaju i dijagnoze. Međutim, nisam znala da se radiestezija može koristiti za još naprednije stvari kao npr. iscjeljivanje, pa čak i za stvaranje tkiva koja do tada nisu postojala. Prva četiri stupnja bave se traženjem informacija (npr. nalazi li se podzemna voda na mjestu gdje stojim, nalazi li se udaljena od mene par metara, na horizontu ili iza horizonta i sl), na petom stupnju se stvari mogu mijenjati (npr. zaustaviti bolest), na šestom stvarati tkiva koja nisu postojala, dok na sedmom stupnju čovjekova volja postaje jedno s Božjom voljom.

Moja je teorija da je SVAKA tehnika – od molitve, EFT-a , Ho’oponopono-a, radiestezije, itd. – zapravo samo način pomoću kojeg učimo uspostaviti vezu s vlastitom intuicijom, svojim višim Ja, Božanskim. Sasvim je svejedno koju od njih čovjek koristi, ali u nekoj mora postati doista vješt. Tako je npr. Gary Craig (osnivač EFT-a) već toliko stručan u EFT-u da mu je dovoljno 2-3 puta kucnuti na ključnu kost kad ga preplave emocije, i one odmah nestanu. Kad bi to isto učinio netko kome je EFT nepoznat – nisam sigurna bi li odmah uspio (iako se i to događa – to zovu “petominutnim čudima”). Ne zato što je problem u tehnici, već zbog toga što nema razvijenu komunikaciju s vlastitom intuicijom. Kada se ta veza jednom uspostavi onda tehniku i njene instrumente možemo odbaciti jer nisu više potrebni. Štoviše, ako ih se dalje nastavimo slijepo držati, mogu čak i usporavati naš razvoj.

Naravno, “probuđenim” ljudima poput Eckahrta Tollea ili Michaela Roadsa ništa od ovoga nije potrebno. Oni ne trebaju nikakvu tehniku, čak niti u tragovima, jer VEĆ JESU JEDNO s Božanskim. Oni samo žive svoju istinu.

Na internetu sam našla ovu lijepu meditaciju :

Meditacija za Jednotu
Mi smo jedno jastvo, ujedinjeno i sigurno u svjetlosti, radosti i miru!
Mi smo djeca svjetla rođena iz radosti, sinovi i kćeri najvišega!
Kao Jedno jastvo s Jednim stvoriteljem i Jednim ciljem,
dovođenjem svjesnosti o ovoj jednoti svim umovima.
Mi smo jedno jastvo ujedinjeno i sigurno u svjetlosti, radosti i miru kako bi se istinska kreacija mogla izraziti proširujući naše znanje o ovom jedinstvu i međusobnoj povezanosti.
Savršen sklad sa svime što jest i svime što će biti.
Mi smo jedno jastvo, potpuno, iscijeljeno i čitavo sa snagom da podigne veo tame sa svijeta i dopusti svjetlu prolaz kako bi poučilo svijet o istini o Jastvu.
Mi smo jedno jastvo ujedinjeno i sigurno u svjetlosti, radosti i miru u savršenom skladu sa svime što jest i svime što će biti.
Osjeti ovo Ja Jesam Jastvo u sebi i dopusti mu da svojim sjajem odagna tvoje iluzije, sumnje i odvojenosti.
Prihvati puni oprost za sebe i za svaku glupost kada si djelovao kao odvojen.
BUDI OBAVIJEN ISTINOM BIĆA
To je tvoj potpis u vječnosti.
To je tvoja Nedužnost, Bezgrešnost i Neokaljanost bića koje uranja u kaos i mogućnost iskustva, vode, vatre, etera, zemlje i zraka da se vrate u jedno.
Da se vrate kao Duh kao što Ja Jesam!
Mi smo jedno jastvo ujedinjeno i sigurno u svjetlosti, radosti i miru.
I nama je dano da odagnamo sve iluzije i sjene i obnovimo se u moći Jednog.
Dok udišemo ovaj iskaz svrhe i molitve, potvrđujemo Sklad, Dogovor i Suradnju našeg trojedinstva bića. Svjesno se usklađujemo s Nebeskom Hijerarhijom kao oruđem Svjetla, Mudrosti, Suosjećanja!
(Sada mentalno) Mi Udišemo! Mi Udišemo! Mi Udišemo! Mi Udišemo!



Huna Healing

Objavio: novamisao | Lipanj 23, 2008

Ho’oponopono

Jeste li čuli za najneobičnijeg iscjelitelja na svijetu? To je dr Ihaleakala Hew Len, psiholog s Havaja koji je sam izliječio čitav odjel najtežih pacijenata psihijatrijske bolnice za kriminalce, a da s njima osobno uopće nije radio. Proučavao je njihove bolesničke kartone, a zatim bi njihov problem rješavao u sebi. Koristio je havajski tradicionalni proces liječenja zvan ho’oponopono koji se temelji na principima potpune odgovornosti.

Dr Len proveo je četiri godine radeći u havajskoj državnoj bolnici (Hawaii State Hospital) na odjelu za mentalno bolesne kriminalce. Atmosfera na odjelu je bila sumorna, osoblje je neprestano bilo na bolovanju i davalo otkaze. Nitko se tamo nije mogao duže zadržati. Bolesnici su bili nasilni i dnevno bi izbila barem 3-4 sukoba među njima. Primali su jake lijekove, a često su ih morali i vezati. Nakon što je dr Len tamo radio atmosfera se popravila, osoblje je bilo sve zadovoljnije, više vremena su provodili na poslu. Bolesnici su bili sve mirniji, ukinuta im je terapija lijekovima i pušteni su kućama (iako to nitko prije nije mogao očekivati). Danas je taj odjel bolnice zatvoren.

Na koji način je to dr Len uspio? “Iscijelio sam onaj dio mene koji je njih stvorio” odgovara. Objašnjava kako je sve u našem životu naša odgovornost, samim time što je u našem životu. Ako npr. čujemo da se negdje dogodio neki čin nasilja ne možemo se pretvarati da se to nas ne tiče. U krajnjoj liniji mi smo svi jedno, povezani smo sa svime, tako da je čitav svijet naša kreacija. Nismo krivi za ono što se događa, ali smo odgovorni. Na nama leži odgovornost da iz svoje svijesti izbacimo negativne misli/uvjerenja koja su dopustila stvaranje neželjene situacije. Točnije, mi ništa ne trebamo učiniti, jer sve promjene čini Duh, već samo zamoliti da se promjena dogodi. Nikada ne znamo što se u stvari događa jer nemamo dovoljno informacija (dr Len često navodi istraživanje koje pokazuje kako je naš intelekt svjestan samo 15 do 20 bitova informacija u sekundi od postojećih milijun koji se događaju ispod njegovog praga svijesti). Pošto nemamo istinske svijesti o tome što se događa u svakom trenutku, sve što možemo učiniti je predati se i vjerovati. Dr Len kaže: “Kako bi bio učinkovit rješavač problema, terapeut mora biti 100 % odgovoran za kreiranje problematične situacije; tj. mora biti voljan vidjeti da su uzrok problema pogrešne misli u njemu, ne u klijentu. Čini se da terapeuti nikad ne uočavaju da kad god postoji neki problem, oni su uvijek prisutni!”

Ho’oponopono je stari havajski proces rješavanja problema. Prema njemu iscjeljivati znači voljeti sebe. Ne možemo pomoći drugome, ako nismo prvo sebe doveli u red. Problemi su samo sjećanja koja se neprestano ponavljaju u našem umu, tj. našoj podsvijesti. Ako se želimo riješiti problema, trebamo ih “očistiti” iz svog uma. Tehnika koju dr Len koristi za takvo čišćenje vrlo je jednostavna. Kada god vidi nešto što treba riješiti kaže: “Žao mi je. Molim te oprosti mi. Volim te. Hvala ti.” I to neprestano ponavlja. “Kad sam radio s pacijentima u bolnici, pogledao bih njihov karton i osjetio bol u sebi. To je bilo zajedničko sjećanje. To je bio program koji je uzrokovao da pacijent djeluje onako kako djeluje. On nije imao kontrolu. Bio je zahvaćen u program. Kad sam osjetio program, očistio sam ga” objašnjava dr Len.

Tradicionalnu havajsku tehniku pokore, opraštanja i preobrazbe Ho’oponopono obnovila je Mornah Simeona, kahuna (“čuvarica tajni”, duhovna iscjeliteljica) i kćerka posljednje havajske kraljice Liliuokalani. Pomoću nje terapeut pretvara vlastite pogrešne misli/uvjerenja u savršene misli Ljubavi. U tom procesu terapeut povezuje svoj um s Originalnim Izvorom, onim što drugi zovu Ljubav ili Bog. Tada terapeut od Ljubavi zatraži da ispravi pogrešnu misao koja je stvorila problem u njemu, a i u njegovom klijentu. Ta molba je proces pokore i opraštanja od strane terapeuta: “Žao mi je što su pogrešne misli u meni uzrokovale problem za mene i za klijenta; molim oprosti mi “. Kao odgovor na ovaj zahtjev, Ljubav započinje mistični proces preobrazbe pogrešnih misli neutralizirajući negativne emocije koje su uzrokovale problem. U sljedećem koraku Ljubav otpušta neutralizirane energije iz misli, ostavljajući ih praznima, istinski slobodnima. Kada su misli jednom prazne i slobodne, tada ih Ljubav ispunjava Sobom. Rezultat: terapeut je obnovljen u Ljubavi, a s njime i njegov klijent kao i svi ostali koji su u problem uključeni.

Problemi su samo sjećanja, tj. ponavljanja starih programa iz prošlosti, koja nam se pojavljuju samo kako bi nam dala šansu da vidimo očima Ljubavi i djelujemo iz inspiracije. Inspiracija je Božanstvo koje nam šalje poruku. Božanstvo je naše nulto stanje – tamo gdje nemamo nikakvih granica, nikakvih sjećanja, nemamo identiteta. Ništa osim Božanskog. Kad je čovjek slobodan od sjećanja, on je svoje Božansko Ja, onakvo kakvim ga je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. Kad je naša podsvijest u nultom stanju, ona je bezvremena, bezgranična, beskrajna i besmrtna. Kada sjećanja diktiraju, ona je zaglavljena u varemenu, mjestu, problemima, nesigurnostima, kaosu, razmišljanju. Isus je rekao: “Tražite prvo Kraljevstvo nebesko (nulto stanje) i sve će vam se drugo nadodati (inspiracija).” Nulto stanje je prebivalište vas i Božanstva “od kojeg dolaze svi blagoslovi – Bogatstvo, Zdravlje i Mir.” Božanska Inteligencija je u nama, a od nje nam dolazi sva inspiracija. Ona nije negdje izvan nas, po nju ne treba nikamo ići, nikoga ne treba tražiti. Ona je već u nama!

Ho-oponopono.org
Zero Limits Live From Maui

Objavio: novamisao | Lipanj 18, 2008

dr Doolittle(i)

Sv. Franjo razgovarao je sa životinjama. Putujući s redovnicima kroz dolinu Spoleto blizu grada Bevagna naišao je na veliko jato različitih ptica. Sv. Franjo je otrčao do njih kako bi ih pozdravio, očekujući da jato doleti. Ali ptice su ga mirno čekale. Zadivljen im je počeo propovijedati riječ Božju. Na kraju su ptice mahale krilima i istezale vratove u znak razumijevanja. Od toga dana se često obraćao raznim životinjama, a slavni slikar Giotto ovjekovječio je ovu propovijed na slici. Kada god bi neka životinja bila uhvaćena u zamku ili riba na udicu, sv. Franjo bi ih pustio i savjetovao im da sljedeći put budu pažljivije kako ih ne bi uhvatili. Nakon toga ga životinje nisu željele napustiti već su se neko vrijeme zadržavale u njegovoj blizini. Najpoznatija je priča o stanovnicima grada Gubbia koje je terorizirao vuk ubijajući im stoku, ali i ljude. Sv. Franjo se sažalio nad ljudima i otišao u šumu kako bi upoznao vuka. Vuk je režao na njega razjapivši čeljust. Sv. Franjo ga je blagoslovio i rekao mu: “Dođi k meni, brate vuče. U ime Kristovo, zapovijedam ti da nikoga ne povrijediš”. Vuk je tada spustio glavu na Franjina stopala, krotak kao janje. Franjo mu je objasnio da ne smije više nikoga povrijediti, a za uzvrat nitko neće povrijediti njega. On i vuk su se zajedno vratili u grad, rame uz rame. Sv. Franjo je održao misu na kojoj je tražio od građana Gubbia da se obvežu kako će hraniti vuka, a on im zauzvrat neće činiti štetu. Vuk je poživio još dvije godine, idući od vrata do vrata, građani su ga hranili i nikome nije više nikad naudio. Kad je uginuo od starosti grad Gubbio je za njim žalio.

Vrlo slično Franjinoj poropovijedi pticama i sv. Antun Padovanski propovijedao ribama koje su ga slušale jednako kao i ptice sv. Franju.

Sjećam se jedne žene koja mi je pričala kako je njena baka šaptala ovcama na uho i ovce bi od toga ozdravljale. Ta sposobnost je bila generacijama u njihovoj obitelji, a onaj tko ju je imao prenosio bi ju samo jednome od svoje djece/unučadi.

I za “šaptača konjima” su svi manje-više čuli.

Usprkos svim tim pričama začudila sam se kad sam otkrila da se takvi razgovori sa životinjama i danas odvijaju, čak postoje i ljudi koji se time profesionalno bave. Jednako kao što je Quimby mogao direktno razgovarati s dušama ljudi, tako i ovi intuitivci razgovaraju s dušama životinja. A razgovor liječi. Štoviše, životinje mogu nama pokazati kako se živi u skladu sa životom i u ravnoteži sa Zemljom.

Navodno sasvim mala djeca mogu slobodno telepatski komunicirati sa svojom kao i s drugim vrstama, međutim to se kasnije gubi procesom socijalizacije. Dobra vijest je da se ta sposobnost može kasnije obnoviti. Stav koji najviše blokira komunikaciju sa životinjama je ideja da su one “niža bića”, manje razvijena i inteligentna. Jednako ograničavajuća je i ideja da smo mi za takvu komunikaciju nesposobni.

Ono što najčešće učinimo kada ugledamo neku životinju je da ju obaspemo prevelikom količinom energije u želji da je upoznamo, a životinje to ne vole i od toga bježe. One rado komuniciraju s osobom koja je mirna, prisutna duhom, tj. koja im obraća pažnju, ali ih ne zasipa njome.

Penelope Smith je jedna od takvih osoba koja od djetinjstva može komunicirati sa životinjama, a tome podučava i druge ljude. Uočila je nekoliko faza u razvoju telepatskih sposobnosti (prilično sam uvjerena da se na isti način razvijaju i ostale ljudske sposobnosti): u početku su ljudi potpuno nesvjesni te mogućnosti i osjećaju se sasvim odvojeni od svijeta oko sebe. Nadaju se da je takva komunikacija moguća, ali u nju zapravo ne vjeruju. Nakon toga počinju biti telepatski prijemčivi i susreću se s vlastitim blokadama, ograničenjima, bolovima i nesvjesnim motivima. Teško im je osjetiti i shvatiti bilo koga, čak i samog sebe. Ako dalje nastave u želji za komunikacijom sa životinjama dogodit će im se povremeni telepatski bljeskovi. Još uvijek su nesigurni i ne znaju je li to prava komunikacija ili se radi o njihovim vlastitim projekcijama. Životinje obično pokazuju svojim pozitivnim stavom da se radi o istinskom razumijevanju. Sada ljudi počinju vjerovati da se komunikacija zaista događa, samo su još uvijek nesigurni koliko su u tome uspješni. S vremenom njihove vlastite blokade se nekako otope, sami su iscijeljeni i kanal za komunikaciju postaje širi. Kako napreduju, tako su sve svjesniji da su drugi jedno, aspekti njih samih. Znaju da je telepatija stvarna. Nakon toga događa se nešto čudesno: sva komunikacija, povezanost, sve misli i emocije spajaju se u jedno. Nije više važno tko pita, a tko odgovara. Čuje se jedna mudrost i osjeća jedna ljubav u vlastitom biću koje obuhvaća sva druga bića.

Michael Roads je Englez koji živi u Australiji. 1977. god. započeo je rad s grupom istomišljenika na putu razvoja. Povezao se s unutrašnjim metafizičkim izrazom Prirode koja je 1986. god. dovela do njegove samospoznaje. On razgovara s drvećem i rijekom, životinjama i stijenama. Grabežljivce zamoli da mu ne uništavaju pašnjake i oni na to nekim čudom pristaju. Svoju svijest stapa sa sviješću vode, bilja, minerala, vremenskih prilika. Svoja iskustva sažeo je u knjizi “Razgovor s prirodom” (Talking With Nature).

Još neki od poznatijih komunikatora sa životinjama su i : Glen Phillips, Dawn Baumann Brunke i Marta Williams.

Older Posts »

Kategorije